U cvijet oheklana duša

Pišem u jakom stisku dvojbe da li je ovo što ću napisati vrijedno ovog grča u stomaku. Srebrenica, sinonim za ratna stradanja, za plansko ubijanje i etničko čišćenje, četničko divljaštvo i sve zle posljedice pogrešne, necivilizacijske ideologije i propagande, svojevrsni pečat krvavim balkanskim devedesetim, dok god postoji i jedna otvorena raka za njenog ubijenog, biće još … Continue reading U cvijet oheklana duša

Povratničke muke, a nisam sve ni vidio…

Od neki dan pružila mi se prilika da proputujem natrag svojim rodnim krajem. Obilazio sam sela oko Srebrenice, Bratunca, Zvornika, no ovih nekoliko puta sa grupom ljudi koja se dosta razumije u probleme povratnika, i sasvim drugim povodom od onih mojih uobičajenih, tužnih, memorijalnih odlazaka u Podrinje. Ono malo ljudi što je preživjelo i što … Continue reading Povratničke muke, a nisam sve ni vidio…

Ne daj Bože, i akobogda – the Bosnian way

Jutros je valjalo trenirati strpljenje. Voziti se sarajevskim gradskim prijevozom pravo je veselje. Odnosno, prigradskim. Obično se to tako kaže za nešto što prosječno - ne radi. Faktografija kaže da većina, moja slobodna procjena 90% putnika, onih zaposlenih, potom đaka i studenata, onih redovnih, imaju mjesečnu kartu, koju plate oni lično, ili neko drugi za … Continue reading Ne daj Bože, i akobogda – the Bosnian way

Ko je ovdje, dakle, seljak?

Nemalo puta sam u Sarajevu, u kojem živim već od nesretnog rata, i gdje se krećem u prostoru Vogošća, Čaršija, Ilidža, za dobro jutro dobivao konstatacije kako je Sarajevo ruralizirano, što ispotiha sugeriše da su oni koji su, ne svojom voljom, u periodu oko devedesetšeste naselili Grad i predgrađa, a mahom su došli iz Istočne … Continue reading Ko je ovdje, dakle, seljak?